Poslovno savjetovanje i upravljanje

Knjiga „Integracija azilanata u hrvatsko društvo“ predstavljena u Požegi

Knjiga „Integracija azilanata u hrvatsko društvo“ predstavljena u Požegi

by | tra 11, 2021 u VIJESTI |

U četvrtak, 8. travnja 2021., održano je prvo javno predstavljanje knjige Rahela Jurković „Integracija azilanata u hrvatsko društvo: kulturnoantropološka studija“. Predstavljanje je održano u Gradskoj knjižnici u Požegi. O knjizi su govorili dr. sc. Vesna Vlašić, dr. sc. Žarko Španiček i sama autorica, a voditeljica promocije knjige bila je prof. Dijana Klarić.

Dr. sc. Vesna Vlašić, filologinja i ravnateljica Gimnazije Požega, o knjizi je, između ostaloga, rekla:

„Tema izbjeglištva pojavljuje se u mnogim književnim tekstovima, a nazivaju je temom koja provocira savjest. Autorica se u uvodu referira na Remarquea i njegov roman ‘Noć u Lisabonu’, prepoznajući u tijelu teksta aktualne izbjegličke probleme 21. stoljeća. U knjizi je citiran i pjesnik William Blake. Citiram: ‘Vidjeti nebo u zrncu pijeska nije nešto što samo pjesnici mogu činiti’. I upravo je to tako, to pokazuje ova knjiga. Naša antropologinja, dr. Jurković svoja zrnca pijeska koja je pronašla u kulturama kazivača, vrlo uspješno je inkorporirala u širu društvenu stvarnost. Ono što me se posebice duboko dojmilo u ovoj knjizi su kazivanja koje je autorica revno prikupljala za vrijeme četverogodišnjeg istraživanja o intrigantnoj i u današnje vrijeme nesumnjivo aktualnoj temi […]. U knjizi su navedeni različiti primjeri problema u integraciji koje su kazivači prolazili, dolazeći u nepoznatu zemlju o kojoj ništa nisu znali osim imena nekih nogometaša […]. Iz kazivanja sugovornika proizlazi kako je put sugovornika šekspirijanski trnovit, traumatičan i prepun bolnih iskustava. Ali, postoje i primjeri kako se uz humor mogu ublažiti mnoge teške situacije […]. Ova knjiga izražava sliku hrvatskoga društva u razdoblju četverogodišnjeg istraživanja. Dragocjena je jer možemo puno toga naučiti o azilantima i tražiteljima azila, razbiti predrasude i, između ostaloga, kako im pomoći jer žele tako malo, tek da ih prihvatimo kao ljudska bića. Trebamo graditi društvene mostove, odnosno razmisliti što svatko od nas može učiniti kako bi se sustav poboljšao. No, ono čime se možemo ponositi i što proizlazi iz ove studije je činjenica kako hrvatsko društvo ipak nije ksenofobično […]. Dr. Jurković recentnim je istraživanjem obogatila korpus izbjegličkih i migracijskih tema te otvorila niz novih pitanja na koja tek treba dati odgovore.“

U dijelu svog izlaganja dr. sc. Žarko Španiček, etnolog i kulturni antropolog, pročelnik Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture i medija u Požegi, je rekao:

„Ja sam kao etnolog i, danas bi se moglo reći, kulturni antropolog, ugodno iznenađen ovom knjigom iz više razloga. Prvo što je jednom vrlo ozbiljnom problemu, koji je zapravo do prije dvije godine bio jedan od dominirajućih problema u hrvatskom društvu, hrvatskoj javnosti i hrvatskim medijima, a to je problem izbjeglica, migranata, i onda i problem azilanata posvećena jedna stručna pažnja, na jednom visokom znanstvenom nivou koji se drži svih standarda znanstvenih istraživanja […]. U Hrvatskoj, bez obzira na velik broj migranata koji su kroz nju prošli, azilanata je bilo zapravo vrlo malo. Znači, onih ljudi koji su tražili da ostanu ovdje i da imaju zaštitu države […]. Takvih je osoba u istraživanom razdoblju bilo vrlo malo, niti tisuću. Pa se može činiti […] da to baš i nije neki problem i što se sad tu ima nešto istraživati. E, ima, itekako. I tu je na mjestu citat od engleskog književnika i slikara Willama Blakea koji je rekao da se nebo može vidjeti u zrncu pijeska. To znači da kompletne odnose i sliku društva možete dobiti proučavajući jedan pojedinačni slučaj, proučavajući nekoliko pojedinačnih slučaja. I upravo tog posla se autorica prihvatila u ovoj knjizi, jasno naznačivši u svom uvodnom dijelu, svojoj metodologiji da ona ne provodi nekakvo široko istraživanje, s velikim brojkama, nego da se usredotočuje na pojedinačno. I govori o takozvanoj etnografiji pojedinačnog, znači onim opisima života, kulture, načina života, u ovom slučaju načina snalaženja azilanata u Hrvatskoj, koji su vezani uz pojedinačne i konkretne osobe […]. Svu svoju analizu autorica temelji na etnografskoj građi. To znači na opisima životnih sudbina pojedinih azilanata koji su se u Hrvatskoj dogodile. To je napravljeno na najvećem mogućem nivou tako da se zapravo tu radi gotovo o književnom tekstu. O jednom književnom tekstu koji ima, s jedne strane, potpunu utemeljenost u faktografiji, činjenicama, jer ništa nije izmišljeno, a s druge strane ima jednu dramatiku i tragiku i napetost, kakvu valjda samo život može imati. Zbog toga čak za čitatelja koji ne bi imao sklonosti prema čitanju znanstvene analize ovoga rada, knjiga bi mogla biti itekako zanimljiva samo da čita te životne priče azilanata, kako su se oni ovdje pokušali snaći […]. To su prave male drame koje nam je autorica uspjela vjerno prenijeti.“

O požeškom predstavljanju knjige pisali su i novinari prisutni na događanju, a ovdje donosimo linkove na medijske objave, kao i na objavu Gradske knjižnice i čitaonice Požega:

https://www.sbplus.hr/pozega/kultura/ostalo/bitnije_je_ono_sto_nas_spaja_nego_ono_sto_nas_razdvaja.aspx#.YHNEhugzaUk

Izvor fotografije u pozadini: Gradska knjižnica Požega